Postoje različita mjerenja korupcije. Neki stručnjaci koriste regresijsku analizu a drugi empirijske metode da bi pokušali staviti novčani iznos na koruptivni trošak.
No, postavlja se pitanje je li korupciju uopće moguće izmjeriti.
Realno to je nemoguće obzirom da iznosi i mita nisu javno obznanjeni. Nitko ne zna koliki je točan godišnji iznos novca izgubljen zbog koruptivnih pojedinaca i njihovih nezakonitih djelatnosti. Ta mita ne preuzimaju samo novčani oblik jer pogodnosti, usluge ili pokloni su isto tako uobičajeni.
Može se istraživati korelacija između nivoa korupcije i, recimo, demokratizacije ili gospodarskog razvoja. Društveni troškovi korupcije, koji se najviše očituju u općem nezadovoljstvu građana , su još najmanje izračunljivi.
Najveća šteta korupcije je u tome što ona iskrivljuje prioritete u političkom i gospodarskom odlučivanju i pogubno šteti javnoj odgovornosti i društvenom moralu.
Najpoznatije mjerenje korupcije vrše:
Bez obzira na metodološke razlike u mjerenju i izračunu pokazatelja, zajedničko im je obilježje da ispituju percipiranu prisutnost korupcije. Svrha objavljivanja indeksa je podizanje javne svijesti o korupciji, kao i ukazivanje vladama diljem svijeta na negativan imidž i nepovjerenje koje proizlazi kao posljedica korupcije.
Pokazatelji percepcije korupcije ovih dviju metoda nisu empirijski dokazani već su subjektivne prirode budući da se temelje na stavovima ljudi te njihovim mišljenjima o percipiranoj razini korupcije. Ispitanici pripadaju različitim skupinama ljudi tako da su i njihova gledišta naspram korupcije i njenog shvaćanja različita obzirom na socijalnu i kulturološku pripadnost.
Dakle, percepcija korupcije približna je mjera procjene prisutnosti korupcije koja se koristi kako bi se zbog nedostataka podataka o stvarnim razmjerima korupcije ocijenila razina korupcije u društvu.