UZROCI KORUPCIJE

Kulturni čimbenici,  odsutnost zakona, odsutnost pravila i propisa, odsutnost institucija koje vrše kontrolu, odsutnost transparentnosti, odsutnost odgovornosti, niske plaće i nadalje, sve su to faktori koji mogu uzrokovati potencijalno rizično ponašanje.
 
Također korupcija je sklona  pojaviti se tamo gdje se ukaže ''povoljna prilika'', gdje nema mehanizama kontrole ni rizika, te gdje ne postoje standardi osobnog integriteta i profesionalne etike.
 
Naročito je izražena u društvima koja prolaze kroz proces privatizacije, koji omogućava koncentraciju ekonomske moći u rukama malog broja pripadnika društva jer se vrši u uvjetima čvrste povezanosti centara političke i ekonomske moći.
 
Od primarne je važnosti da država ima ustaljen zakonodavni okvir te nadležne institucije koje će omogućiti pravednu državu koja će vršiti kontrolu i učinkovito suzbijati korupciju. Tamo gdje nema transparentnosti, gdje se zadaci i aktivnosti odvijaju u tajnosti te nisu u mogućnosti nadzora od strane drugih službenih tijela i javnosti, postoji velika vjerojatnost od rizika korupcije.
 
Pod pojmom ''transparentnost'' mislimo na  princip koji dopušta da oni koji su pogođeni administrativnim odlukama, poslovnim transakcijama ili dobrotvornim radom, znaju ne samo osnovne stvari i brojke nego i mehanizme i procese.
 
Dužnost društvenih službenika, menadžera, upravitelja je da djeluju vidljivo, predvidivo i razumljivo. Osim što trebaju djelovati transparentno, politički vođe i javni službenici u demokratskim sustavima moraju biti odgovorni prema građanima, moraju pružiti razumna i prihvatljiva rješenja za svoje postupke i odluke. Sve su to čimbenici čija odsutnost može biti jedan od uzroka koruptivnog ponašanja.
 
To su samo neki od čimbenika koji mogu utjecati na pojavu koruptivnog djela. No, i bez njih  korupcija se pojavljuje. Važno je da država ima volju i alat, odnosno strateški i akcijski plan s kojim će krenuti u učinkovitu borbu protiv korupcije.  

    
Sedam je neuvjerljivih izgovora za izbjegavanje borbe sa korupcijom (Klitgaard R., MacLean-Abaroa R., Parris L, Korumpirani gradovi, 2007) :

1. „Korupcije ima svuda. Ima je u Japanu, ima je u Nizozemskoj, ima je u Sjedinjenim Američkim državama. Ništa se ne može učiniti s jednom tako endemskom pojavom.“

2. „Korupcija postoji oduvijek. Poput grijeha, ona je u ljudskoj prirodi i tu se ništa ne može učiniti.“

3. „Poimanje korupcije je nejasno i kulturno je određeno. U nekim kulturama, postupci koji nama smetaju ne smatraju se korupcijom. Borba protiv korupcije miriše na kulturni imperijalizam.“

4. „Čišćenje našeg društva od korupcije zahtijevalo bi sveukupnu promjenu stavova i vrijednosti. To se može dogoditi tek nakon…??? “

5. „U mnogim državama korupcija ne nanosi nikakvu štetu. Ona „podmazuje kotače“ napretka ekonomije i održava politički sistem.“

6. „Ne može se ništa učiniti ako su neki ljudi na vrhu korumpirani, ili ako je korupcija sistemska.“

7. „Briga zbog korupcije je nepotrebna. Sa slobodnim tržištem i višestranačkom demokracijom, korupcije će postepeno nestati.“
  
 
POSLJEDICE KORUPCIJE 
 
•         Političke- uništava se osnovni odnos povjerenja između političara i građana, narušava se kredibilitet demokratskih institucija
 
•         Gospodarske - korupcija sprječava sigurno i racionalno  investiranje, pošteno gospodarsko tržište, dovodi do rasipanja proračunskog novca...

•         Socijalne - korupcija povećava siromaštvo, najviše pogađa najslabije i nezaštićene, povećava nejednakost građana, pridonosi općem osjećaju nesigurnosti i nezadovoljstva 
 
Među najvažnijim posljedicama korupcije je gubitak javnog povjerenja u tijela državne vlasti, što se posljedično negativno odražava na poštene građanske i gospodarske odnose. Stoga ne samo korupcija, već i sama sumnja u korumpiranost te dojam korumpiranosti dovode u pitanje vjerodostojnost svake vlasti i javnih institucija.
 
Na političkom području korupcija čini ogromnu prepreku za demokraciju i vladavinu prava. U demokratskom sustavu, uredi i institucije gube svoju legitimnost kada se zlorabe za privatne koristi. Korupcija ugrožava razinu morala u političkom odlučivanju, ugrožava stabilnost i povjerenje u institucije te podiže razinu nezadovoljstva građana.
 
Ne postoji društvo koje prihvaća i opravdava zloupotrebu položaja i ovlasti te koje smatra opravdanim da se javna služba ili politički položaj koristi za osobno bogaćenje. Moralno i etičko gledište takvog ponašanja nigdje nije sporno, već je sporna nedovoljno učinkovita volja te sposobnost vlasti i društva u cjelini da se iskorijeni korupcija i njene posljedice. Od iznimne je važnosti jačanje integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu tijela državne vlasti i s tim u vezi jačanje povjerenja građana u državne institucije
 
Gospodarski, korupcija vodi osiromašenju nacionalnog bogatstva. Svjetska banka identificirala je korupciju među najvećim preprekama ekonomskog i društvenog razvoja. Ona narušava razvoj tako da narušava vladavinu zakona te oslabljuje institucionalne temelje na kojima ovisi ekonomski rast.
 
Djelovanje i poslovanje koje podliježe korupciji dovodi do gubitka proračunska novca  kroz neracionalnu potrošnju  te smanjuje učinke javnih službi.
 
Nadalje, sprječava razvoj pravedne tržišne strukture te narušava konkurenciju, te tako odvraća investiciju.
 
Ekonomski razvoj stagnira jer je vanjska direktna investicija obeshrabrena i mali privrednici unutar zemlje često se nađu u nemogućoj poziciji da savladaju potrebne početne troškove zbog korupcije.
 
Socijalni učinci korupcije na  strukturu društva su najviše štetni od svih. Oni uništavaju povjerenje građana u politički sustav, u njegove institucije i njegovo vodstvo. Korupcija stvara i povećava nejednakost građana u svakodnevnom životu na različitim područjima.
 
Frustracija i generalna apatija među razočaravajućom javnošću rezultira oslabljenim civilnim društvom. Civilno društvo i razne nevladine organizacije kojima je društvo i njegova dobrobit glavna nit djelovanja su jedan od najvažnijih čimbenika u borbi protiv korupcije te su od velike važnosti za svako demokratsko društvo. Oni su ti koji uz ostale zakonski određene institucije imaju najvažniju ulogu.
 
Korupcija oslabljuje gospodarski napredak, osiromašuje državni proračun, odbija vanjsku investiciju, pridonosi općem nezadovoljstvu građanstva te stvara sve veću socijalnu nejednakost.