Kada maloljetnik može kazneno odgovarati?
Kazneno zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme kada je počinilo kazneno djelo nije navršilo 14 godina života.
Zakon o sudovima za mladež primjenjuje se na mlade počinitelje kaznenog djela (maloljetnike i mlađe punoljetnike). Maloljetnikom se smatra osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest godina života, a mlađi punoljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila osamnaest, a nije navršila dvadeset i jednu godinu života.
Djeca koja su u vrijeme počinjenja kaznenog djela starija od 14 godina kazneno pravno su odgovorna i prema njima će se primijeniti Zakon o sudovima za mladež.
Zakon pravi razliku između mlađih i starijih maloljetnika.
Mlađi maloljetnik je dijete koje je u vrijeme počinjenja kaznenog djela starije od 14 godina, a mlađe od 16 godina života.
Stariji maloljetnik je dijete koje je u vrijeme počinjenja kaznenog djela starije od 16 godina a mlađe od 18 godina života.Kazneni postupak prema maloljetniku
Kazneni postupak prema maloljetniku
Kazneni postupak prema maloljetniku pokreće se za sva kaznena djela samo na zahtjev državnog odvjetnika i ne može mu se suditi u odsutnosti.
Pri ispitivanju maloljetnika i poduzimanju drugih radnji kojima je maloljetnik nazočan, postupat će se obazrivo, tako da, s obzirom na duševnu razvijenost i osobna svojstva maloljetnika, vođenje kaznenog postupka ne šteti razvoju njegove ličnosti.
Već pri prvom ispitivanju, maloljetnik mora imati branitelja ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora dulja od tri godine, a za ostala kaznena djela za koja je propisana blaža kazna - ako sudac za mladež ocijeni da je maloljetniku potreban branitelj. U slučaju da nema branitelja, postavit će mu ga po službenoj dužnosti sudac za mladež.
Kad ne postoje uvjeti za obveznu obranu, sudac za mladež može postaviti branitelja maloljetniku koji prema svome imovnom stanju ne može sam snositi troškove obrane, i to na maloljetnikov zahtjev ili na zahtjev njegova zakonskog zastupnika ili rođaka. Maloljetnikov branitelj može biti samo odvjetnik.
O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku državni odvjetnik obavijestit će nadležni centar za socijalnu skrb.
Tijela koja sudjeluju u postupku prema maloljetniku dužna su najhitnije postupiti kako bi se postupak što prije završio. Bez odobrenja suda ne smije se objaviti tijek kaznenog postupka prema maloljetniku niti odluka donesena u tom postupku. Objaviti se može samo onaj dio postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, ali se tada ne smije navesti ime maloljetnika i ostali podaci na temelju kojih bi se moglo zaključiti o kojem je maloljetniku riječ.
Za kazneno djelo za koje je u Kaznenom zakonu propisana kazna zatvora u trajanju do pet godina ili novčana kazna Državni odvjetnik može odlučiti da ne zahtjeva pokretanje kaznenog postupka i ako postoji osnovana sumnja da je maloljetnik počinio kazneno djelo ako smatra da ne bi bilo svrhovito voditi kazneni postupak prema maloljetniku s obzirom na narav kaznenog djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, prijašnji život maloljetnika i njegova osobna svojstva.
Ukoliko Državni odvjetnik smatra da je potrebno provesti kazneni postupak prema maloljetniku podnosi Sudu za mladež zahtjev za pokretanje pripremnog postupka. Sudac za mladež će nakon što ispita maloljetnika i njegovog roditelja odlučiti o zahtjevu za pokretanje pripremnog postupka.
U tijeku pripremnog postupka osim maloljetnika sudac za mladež po potrebi ispituje i oštećenika, svjedoke i prikuplja ostale dokaze. Nakon dovršetka pripremnog postupka sudac za mladež dostavlja spis Državnom odvjetniku na odluku. Državni odvjetnik će u roku 8 dana odlučiti da li će prema maloljetniku podnijeti prijedlog za izricanje odgojne mjere ili će odustati od daljeg kaznenog postupka.
Kad predsjednik vijeća primi prijedlog državnog odvjetnika i ustanovi da nema osnove za vođenje postupka, ili da ne bi bilo svrhovito daljnje vođenje postupka, zatražit će da o tome odluči vijeće za mladež višeg suda. Vijeće može obustaviti postupak prema maloljetniku ili odlučiti da se postupak nastavi pred vijećem prvostupanjskog suda.
Ako predsjednik vijeća nije zatražio odluku vijeća višeg suda, ili kad vijeće višeg suda odluči da se prema maloljetniku postupak nastavi, predsjednik vijeća dužan je u roku od osam dana zakazati sjednicu vijeća ili glavnu raspravu. U sjednici vijeća može se odlučiti da se održi glavna rasprava. Kazna i zavodske mjere mogu se izreći samo nakon održane glavne rasprave
Na sjednicu vijeća pozvat će se maloljetnik, branitelj, roditelji maloljetnika, odnosno skrbnik i državni odvjetnik, a o sjednici će se obavijestiti i može joj biti nazočan predstavnik centra za socijalnu skrb. Ako maloljetnik ne dođe na sjednicu sud može odlučiti da se sjednica održi i u njegovoj odsutnosti ako maloljetnikova nazočnost nije nužna.
Ako se održava glavna rasprava, na nju će se pozvati roditelji maloljetnika, odnosno skrbnik i predstavnik centra za socijalnu skrb, čiji nedolazak ne priječi sud da održi glavnu raspravu.
Kad se sudi maloljetniku, uvijek se isključuje javnost. Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka vijeće može naložiti da se maloljetnik udalji iz zasjedanja, zbog mogućeg štetnog utjecaja na njegov odgoj.
Vijeće nije vezano za prijedlog državnog odvjetnika pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako je državni odvjetnik odustao od prijedloga, vijeće ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru.
Predsjednik vijeća dužan je u roku od osam dana od dana proglašenja odluke izraditi pisanu presudu odnosno rješenje (iznimno do petnaest dana).
Postupanje s maloljetnikom u pritvoru
Kad se određuje pritvor ?
Pritvor se kod maloljetnika smije primijeniti samo kao krajnja mjera i samo ako njegovu svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza ili privremenog smještaja. O pritvaranju maloljetnika sudac za mladež dužan je odmah obavijestiti roditelje, skrbnika ili ustanovu kojoj je maloljetnik povjeren na odgoj i čuvanje, kao i centar za socijalnu skrb.
Sudac za mladež može odrediti da se maloljetnik stavi u pritvor samo iz razloga navedenih u članku 102. st. 1., 2., 3. i 4. ZKP-a.: ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći, ako postoji osnovana sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače; ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će se ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti kazneno djelo kojim prijeti; ako su u pitanju kaznena djela: ubojstva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zlouporaba opojnih droga, iznude, udruživanje za počinjenje kaznenog djela ili kojeg drugog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od 12 godina ili teža kazna ako je to neophodno zbog posebno teških okolnosti djela.
Pritvor se izvršava tako da se ne vrijeđa osoba i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stega u zatvoru.
Pritvorenikova sloboda i prava mogu biti ograničeni u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi koje je određen pritvor, spriječi bijeg pritvorenika, spriječi počinjenje kaznenog djela te otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi.
Nadzor nad izvršavanjem pritvora obavlja sudac za mladež ako je pritvorenik maloljetnik. Sudac za mladež tjednim obilaskom pritvorenika utvrđuje kako se pritvorenici hrane, kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa, na način da prima usmene i pismene pritužbe i poduzima potrebne mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.
Maloljetnog pritvorenika smještava se, u pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba. Iznimno, upravitelj zatvora, uz suglasnost suca za mladež, može odrediti da maloljetnik bude u pritvoru zajedno s punoljetnim osobama ako bi pojedinačni smještaj maloljetnog pritvorenika dulje trajao. Maloljetnog pritvorenika neće se smjestiti zajedno s punoljetnim osobama koji su povratnici, ovisnici, homoseksualci te drugim osobama koje bi na njega štetno utjecale.
Odobrenje za posjet maloljetnom pritvoreniku daje sudac za mladež. Omogućuje mu se nesmetano posjećivanje predstavnika nadležnog centra za socijalnu skrb. Maloljetnom pritvoreniku se odobrava najmanje deset posjeta mjesečno, a posjet traje najmanje trideset minuta. Ujedno mu se omogućuje rad i prema okolnostima poduka korisna za njegov odgoj i zanimanje.
Prepratu maloljetnog pritvorenika obavlja ovlašteni zatvorski službenik u civilnoj odjeći, osim u slučajevima opasnih počinitelja ili najtežih kaznenih djela.
Trajanje pritvora
Trajanje pritvora od podnošenja prijedloga za izricanje sankcije do pravomoćnosti odluke ne može prijeći jednu polovicu vremena propisanog odredbom čl. 109. st. 1. ZKP-a: do donošenja presude suda prvog stupnja pritvor može trajati najdulje 6 mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do 3 godine, a pritvor do godinu dana se izriče ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do 5 godina.
Sankcije
Sankcije koje se mogu izreći maloljetnicima za počinjena kaznena djela su odgojne mjere, maloljetnički zatvor i sigurnosne mjere.
Svrha maloljetničkih sankcija je da se unutar opće svrhe kazneno pravnih sankcija pruži zaštita, briga, pomoć i nadzor kako bi se utjecalo na odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti maloljetnika i jačanje njegove osobne odgovornosti.
Mlađem maloljetniku se mogu izreći samo odgojne mjere, a starijem maloljetniku se uz uvjete predviđene Zakonom o sudovima za mladež može izreći i maloljetnički zatvor. Sigurnosne mjere mogu se primijeniti prema maloljetnicima uz uvjete predviđene Zakonom.
Odgojne mjere su sudski ukor, posebne obveze, upućivanje u centar za odgoj, pojačana briga i nadzor, pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u dom za preodgoj, upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu. Grubo rečeno, odgojne mjere se mogu podijeliti na one odgojne mjere koje se provode u instituciji i one koje se provode izvan institucije. Institucionalne odgojne mjere se prema maloljetniku primjenjuju samo iznimno kada je nužno prema maloljetniku poduzeti trajniji i intenzivniji odgojni tretman koji se prema maloljetniku ne može provoditi u sredini u kojoj se do tada nalazio.
Pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir maloljetnikovu dob, njegovu tjelesnu i duševnu razvijenost, njegove duševne osobine te osobne sklonosti; težinu i narav počinjenog kaznenog djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinio, ponašanje nakon počinjenog djela i osobito je li, ako je to mogao, pokušao spriječiti nastupanje štetne posljedice ili nastojao nadoknaditi počinjenu štetu; njegove životne uvjete, zdravstveno stanje, obiteljske prilike, obrazovanje i odgoj; je li i prije počinio kaznena djela, je li mu već bila izrečena maloljetnička sankcija; sve okolnosti koje utiču na izbor takve odgojne mjere kojom će se moći najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera.
Maloljetnički zatvor je kazna lišenja slobode s posebnostima u odnosu na uvjete izricanja, trajanje, svrhu i sadržaj sankcije. Može se izreći starijem maloljetniku za kazneno djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ako je s obzirom na narav i težinu djela i visoki stupanj krivnje potrebno izreći kaznu. Maloljetnički zatvor ne može biti kraći od šest mjeseci ni dulji od pet godina, a izriče se na pune godine i mjesece. Međutim za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od deset godina, maloljetnički zatvor može trajati do deset godina.
Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne imajući pri tome posebno na umu stupanj zrelosti maloljetnika, vrijeme koje je potrebno za njegov odgoj, obrazovanje i stručno osposobljavanje, s tim da u odnosu na stupanj krivnje kazna može biti i kraća, ako je to dovoljno za postignuće svrhe kažnjavanja..