g. Jean-Paul Costa, predsjednik Europskog suda za ljudska prava
Organizirani su u duhu poštovanja dvaju temeljnih načela – neovisnosti Suda i njegove nepristranosti – s obzirom na to da su velika većina sporova koje Sud treba riješiti sporovi između pojedinačnih podnositelja zahtjeva i država koje zastupaju njihovi zastupnici.
Takvi su sastanci važni. Oni Sudu pružaju priliku da objasni neke od problema s kojima bi se mogao suočavati na trajnoj osnovi, a zastupnicima vlade, koji brane stajališta svoje države u postupovnom okviru koji je postavila Europska konvencija, omogućuju da glasno izraze svoje zabrinutosti i spomenu prepreke na koje mogu nailaziti u svojem svakodnevnom radu.
Neću se sada podrobno vraćati na primjedbe koje sam dao na sastanku zastupnika vlade 5. studenog, a na kojemu ste možda bili nazočni. U svakom slučaju, na vaš je zahtjev nakon tog sastanka napravljen određen broj promjena, osobito glede rokova koji su određeni za dostavu vaših očitovanja. Poboljšana je i internetska stranica Suda u svjetlu primjedbi koje su nam dane na posljednjem susretu zastupnika pred Sudom. To jasno pokazuje da mi takve sastanke shvaćamo ozbiljno.
Htio bih reći da je Sud jako svjestan vodeće uloge koju imaju zastupnici vlade. Mi razumijemo poteškoće s kojima vi možete biti suočeni. Ne treba ni spominjati da povećanje broja zahtjeva ima izravne posljedice za vaše radno opterećenje jer povećava količinu komuniciranja s tuženim državama. To znači da morate odgovoriti na više zahtjeva i na više pitanja koje postavlja Sud, iako možda nemate dovoljno osoblja koje bi se nosilo s razinom tog povećanja. Uz pomoć Odjela za izvršenje presuda morate Odboru ministara reći što se učinilo ili što se čini da bi se izvršile presude Suda, koje su prema članku 46. Konvencije obvezujuće.
Danas bih želio pojasniti jedan broj otvorenih pitanja koja, po mom mišljenju, postaju sve značajnija:
- prvo, znatan porast broja zahtjeva za izdavanje privremenih mjera koje Sud mora rješavati, a koje uključuju i vas;
- drugo, pitanje nagodbi, koje uvijek treba poticati;
- i na kraju, vaša općenitija uloga u konsolidiranju autoriteta Suda, inter alia, putem izvršenja presuda te izmjena i dopuna zakona.
Privremene mjere
Prvo, u posljednje dvije godine broj zahtjeva za izdavanje privremene mjere podnesenih na temelju Pravila 39. Poslovnika Suda znatno je porastao. Godine 2006. Sud je ukupno postupao povodom 444 zahtjeva. Ovaj se broj 2007. godine popeo na 867, što predstavlja povećanje od 100% (95,27%). Ovi brojevi govore sami za sebe. Za vašu informaciju, četiri zemlje na koje je to u ovom trenutku najviše utjecalo jesu Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Nizozemska i Švedska. Štoviše, u ove brojeve nisu uključeni zahtjevi koji su odbijeni zato što su izvan opsega Pravila 39. Ja priznajem da neki podnositelji zahtjeva Pravilo 39. ne tumače pravilno, ponekad zbog neznanja, a ponekad i namjerno.
Sud sada svakodnevno zaprima takve zahtjeve. Većina se ovih predmeta, ali ne svi, tiče stranaca ili tražitelja azila koji tvrde da bi, ako bi ih se poslalo natrag u njihove zemlje, bili podvrgnuti mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju. Sud stoga mora donijeti odluku vrlo brzo, jer su rokovi kratki, a u nekim bi predmetima slanje tražitelja azila natrag moglo imati vrlo ozbiljne, ako ne i nepopravljive posljedice.
Što uzrokuje ovo vrlo brzo povećanje? Barem u nekoj mjeri, ono nedvojbeno proizlazi iz odluke Mamatkuiov and Askarov v. Turkey iz 2005. godine . Ova presuda Velikog vijeća, u kojoj je Sud po prvi put presudio protiv države zbog toga što nije postupila prema mjeri naznačenoj u Pravilu 39. Poslovnika Suda, nedvojbeno je toj odredbi pojačala učinak. Štoviše, bila je u skladu s općenitim pomakom u međunarodnoj sudskoj praksi, uključujući i Međunarodni sud.
Bez obzira na uzroke, jedna je stvar izvjesna: kao zastupnici vlade služite kao vrlo bitno sučelje između Suda i nadležnih nacionalnih resora kad treba primjenu zatražene privremene mjere.
Znam da su i u Tajništvu Suda i u vašim odjelima stvari postavljene tako da osiguraju glatku i iznad svega brzu komunikaciju o mjerama koje traži Sud. Hvala vam na tome. Učinkovita je suradnja najbitnija za postupanje s takvim zahtjevima, koji su često hitni.
U ovakvoj vrsti predmeta, dnevna komunikacija između Tajništva i zastupnikâ vlade o kojoj je riječ mora biti što je moguće fleksibilnija, jer je brzina vrlo bitna. Ja znam da vaša uloga posrednika u takvim predmetima nije pravocrtna, i da često morate objašnjavati upravnim resorima, a koji nisu vaš vlastiti resor, da treba izbjeći izgon nekog pojedinca. U većini slučajeva to uspijevate učiniti, što je od najveće važnosti.
Međutim svjestan sam da takvi zahtjevi istovremeno radno preopterećuju vaše urede. Usput mogu reći da su neke zemlje nedavno zatražile dubinsko preispitivanje postupka, a to je zamisao koju ja u cijelosti podržavam.
Nagodbe
Druga stvar koju želim naglasiti jest značajna uloga koju vi imate u olakšavanju sklapanja nagodbi.
Takve nagodbe mogu se sklopiti u bilo kojoj fazi postupka. Sud ih nastoji promicati tako da se stavlja strankama na raspolaganje, u skladu s tekstom Konvencije, ali je svjestan presudne uloge koju vi imate s tim u vezi. Na vama je da uvjerite nacionalne vlasti da bi nagodba bila najprimjerenije rješenje u danom predmetu. To, nedvojbeno, nije uvijek lako. Trebate shvatiti da uvijek možete računati na podršku Suda u svrhu postizanja takvih nagodbi. Štoviše, njih potiče Skupina mudraca.
Izvršenje presuda i izmjene i dopune zakona
Treća stvar koja se tiče vašega rada, a koju danas želim naglasiti, jest da vaš rad ne prestaje danom donošenja presude.
Tijekom faze izvršenja vi aktivno olakšavate provedbu te odluke na nacionalnoj razini.
Tijekom svojih službenih posjeta primijetio sam da je, nakon što presuda bude donesena, zastupnik vlade taj koji nastoji upozoriti nacionalne sudove na potrebu da izmijene svoju sudsku praksu kako bi bila sukladna našoj ili uvjeriti zakonodavca da izmijeni i dopuni zakon koji se smatra nespojivim s Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Tada vaša uloga pokazuje svoje puno značenje: dok vas se u Strasbourgu smatra isključivo odvjetnicima vlade, u vašim vas zemljama ponekad gledaju kao odvjetnike Suda. Vi time još jednom pokazujete da ste, kao što sam rekao u studenom, službenici – u plemenitom smislu – prava i europskog pravosuđa, kao i odvjetnici i nevladine organizacije čiji je zadatak braniti ili pomagati podnositeljima zahtjeva.
Uz predmete koje branite, morate i podrobno proučavati presude Suda kako biste – ako se pokaže da je u Strasbourgu sličan tekst smatran nespojivim s Konvencijom i da je doveo do presude protiv neke druge zemlje, a ne vaše – predložili potrebne izmjene i dopune nacionalnog zakonodavstva.
Kao što znate, autoritet presuda Suda je ograničen, a granice su mu predmet o kojemu je riječ. One se ne primjenjuju erga omnes jer je, barem u pravnom smislu, samo država o kojoj je riječ vezana donesenom odlukom.
To znači, na primjer, da će, nakon što je Sud donio presudu protiv države, a ona nakon toga nije izmijenila svoj sustav, zakonodavstvo koje je izmijenjeno i dopunjeno u svjetlu sudske prakse Suda supostojati unutar država stranaka Konvencije s drugim, sličnim zakonodavstvom, koje još nije izmijenjeno i dopunjeno, a koje će se nastaviti primjenjivati u skladu sa sustavom koji se smatra nespojivim s Konvencijom. Srećom, ova situacija postaje sve manje uobičajena zbog toga što mnogo država shvaća da je bolje preduhitriti vjerojatne presude Suda protiv njih.
Usput, često se zahvaljujući vašem utjecaju stvari „vraćaju u normalu“. Time što omogućujete svojim državama da izbjegnu moguće presude Strasbourga protiv njih, vi istovremeno pojačavate autoritet naših presuda. Želio bih vam zahvaliti što igrate ovu ulogu, čemu pridajem osobitu važnost, jer ona ujedno i smanjuje broj zahtjeva te tako oslobađa Sud.
Sud ne može prijeći preko činjenice da mu mreža zastupnika vlade osigurava redovite partnere koji, uz to što su stranke u postupku, igraju i daljnju ulogu. Mi u skladu s tim već nekoliko mjeseci organiziramo studijske posjete Tajništvu Suda kako bismo vam dali priliku da nas upoznate, pa da onda djelotvornije zajedno radimo. Osim što nakon njih bolje razumijete naše zahtjeve, ovi nam posjeti daju priliku da iznesemo svoja stajališta. Znam da ih i vi i osoblje Tajništva jako cijenite.
Dame i gospodo, istina je da Sud ne smije davati prednost jednoj stranci pred drugom, i njegova je sudska praksa ustanovila načela kojima je namjera zaštititi prava podnositelja zahtjeva, osobito radi toga da se osigura da im se ne nametne nemoguć teret dokaza. Stoga Sud mora razvijati odnos koji promiče uzrok koji nas je danas doveo ovamo, a to je djelotvorna zaštita ljudskih prava u Europi, da posudim izrazito dobro odabran naslov ovoga seminara.
Kao zastupnici vlade potpuno odani svojim nacionalnim vlastima, vi ćete također razumjeti sudsku ulogu naše organizacije i potrebu, na primjer, za jednakošću stranaka – u postupovnom smislu – i to podnositelja zahtjeva Sudu i tužene države.
Vi u tom pogledu pokazujete vrlinu jer pomirujete interese države s potrebnom za vladavinom prava. Vi time primjenjujete temeljno pravilo na kojem se osniva i međunarodno pravo i Europska konvencija o ljudskim pravima: Pacta sunt servanda.
To nije lagana uloga, ali je od presudne važnosti.
Hvala vam lijepa.
*Seminar o ulozi zastupnika države pred Europskim sudom za ljudska
prava, Bratislava 2008.g.